Slika i prilika, izložba iz zbirke MMSU-a

Program tematiziranja muzejskog fundusa kroz različite oblike izložbi manjeg formata koje se priređuju tijekom ovogodišnjeg izložbenog programa (Hommage crtežu, 120 umjetnina na drugom katu), a koje se bave aktualnom muzejskom problematikom, nastavlja se izložbom na kojoj su prikazane najnovije akvizicije sakupljene za zbirku slikarstva.

Iako u muzejskoj praksi postoje različiti načini stjecanja građe, najčešći oblici su otkupi i donacije. Otkupi bi se, usporedimo li ih s donacijama, mogli okarakterizirati kao ciljano skupljanje misleći pri tome da oni pružaju mogućnost biranja određenog rada koji je važan u kontekstu opusa pojedinog umjetnika a time i u odnosu na njegov značaj u okviru cijele  muzejske zbirke.

Radovi odabrani za izložbu Slika i prilika govore o trendu u sakupljanju umjetnina koji se, kao rezultat niza objektivnih okolnosti, intenzivirao u  posljednjih nekoliko godina, a temelji se na različitim oblicima darovanja. Uz darovanje radova vežu se i brojna pitanja koja se nameću, odnose se na sam muzejski rad i reflektiraju se na stanje u muzejskoj zbirci. Jedan od osnovnih polazišta kada govorimo o poklonjenim umjetninama je kriterij za skupljanje radova. Neke od dvojbi s kojima se muzealci susreću su umjetnička kvaliteta ponuđenih radova, značaj djela za muzejski fundus, uklapa li se rad u politiku sakupljanja građe, udovoljavaju li radovi uvjetima za ulazak u zbirku, jesu li u dobrom stanju, na koji će se način čuvati, prezentirati i slično.

Donacije koje MMSU dobiva u posljednjih nekoliko godina odvijaju se na način da umjetnici ili njihovi nasljednici nude umjetnine na dar. Samim time, muzeju ne ostaje velika sloboda u odabiru ponuđenih radova. Međutim, osnovni kriterij kojeg se uvijek poštuje i koji je presudan pri nabavi građe je umjetnička vrijednost djela.

Izložba Slika i prilika na ilustrativan način vizualizira kako se akvizicije, u kojima pokloni prevladavaju nad otkupima, odražavaju na sadašnje stanje fundusa, propituje činjenicu uspijeva li muzejska zbirka pratiti suvremene trendove na slikarskoj sceni i jesu li pokloni van kontrole tendencija kojima je usmjerena politika sakupljanja muzejske građe.

Među izloženim radovima prednjače donacije koje su na godišnjoj razini brojnije nego otkupljene umjetnine. Prilikom otkupa djela za zbirku slikarstva prioritet se daje radovima suvremenih autora koji, uz likovnu kvalitetu, pokazuju inovativnost u pristupu slikarstvu. Prednost se daje umjetnicima čije se djelovanje odvija u okviru svjetskih vizualnih trendova ne zanemarujući one slikare koji djeluju na lokalnoj umjetničkoj sceni. U tom se kontekstu ističu oba otkupljena izložena rada: Minotaur 2 Sebastijana Dračića i slika Bez naziva Mitra Matića.

U okviru figurativnog slikarstva nove generacije hrvatskih umjetnika, Dračićev je pristup individualistički, pokazuje određen pomak te izuzetnu kreativnost u radu što ga svrstava među najosebujnije mlade slikare na nacionalnoj umjetničkoj sceni. Poseban interes pokazuje prema temama vezanima uz problematiku suvremenog svijeta, sudbini čovječanstva u dehumaniziranom i depersonaliziranom okruženju, a inspiraciju pronalazi u književnosti, mitologiji, filmu, cyber svijetu što se odražava i u slici Minotaur 2, jedinom Dračićevom radu koji se čuva u muzejskom fundusu.

Među mlađom generacijom hrvatskih slikara svojom se originalnošću izdvaja i Mitar Matić. Slika Bez naziva, otkupljena 2017. godine, rađena je ciljano za izlaganje na 32. Salonu mladih gdje je osvojila glavnu nagradu. Kao motiv za sliku autor odabire prikaz portreta poznatog riječkog performera Kreše Kovačičeka koji je prikazan kako sjedi, u rukama drži knjigu i čita. Postavljanjem praznog slikarskog platna iza umjetnika- performera, Matić na istančan način govori o dijalogu dvaju oprečnih vizualnih pravaca.

U kontekstu donacija, izložba pokazuje da se muzeju poklanjaju i radovi umjetnika koji su referentna imena na svjetskoj umjetničkoj sceni, poput slikarsko-skulptorske instalacije Tine Gverović, Fantomske razmjene: More ljudi. Riječ je o radu koji je, zajedno s instalacijom Marka Tadića, predstavljao Hrvatsku na 57. venecijanskom bijenalu 2017. godine.

Za muzejski fundus jedna od vrjednijih donacija je slika Eugena Fellera, reljefni monokrom u kojem se iščitava prepoznatljiv autorov rukopis. Neke od izloženih akvizicije dobivene su u novije vrijeme a nastale su unazad nekoliko godina, poput rada Đanina Božića, Marine Ercegović Fortunato, Gorana Fruka i Rudolfa Sablića. Ovim su radovima pokrivene različite faze u radu umjetnika ili pak određena razdoblja nacionalne povijesti umjetnosti čime je omogućena bolja prezentacija stvaralaštva pojedinog autora ali i hrvatske likovne scene.

Najnovije donacije, dvije slike Rudolfa Sablića, Eterično iz 1982./83. te Zaustavljena modrina iz 2006., Muzej je dobio zahvaljujući samom autoru koji je za svog života izrazio želju da slike postanu dio fundusa MMSU-a.

Donirani radovi pripadaju različitim vizualnim poetikama, ističu se umjetničkom vrijednošću, vizualnom osebujnošću i odražavaju drugačiju, manje homogenu sliku fundusa nego što je to slučaj kada se proces nabave građe odvija otkupima.

Vilma Bartolić

Fotografija: Mitar Matić, Bez naziva